„Element oblika, domaćine, jeste dom za svest. Kada je svest vezana strašću za element oblika, za nju se kaže da ’luta domom’. Element osećaja, domaćine, jeste dom za svest. Kada je svest vezana strašću za element osećaja, za nju se kaže da ’luta domom’. Element opažaja, domaćine, jeste dom za svest… Element mentalnih obrazaca, domaćine, jeste dom za svest. Kada je svest vezana strašću za element mentalnih obrazaca, za nju se kaže da ’luta domom’. Tako neko, domaćine, luta domom. A kako neko, domaćine, ne luta domom? Koja god želja, koja god strast, koje god oduševljenje, koja god žudnja, koje god vezivanje, prianjanje i mentalna sklonost, vezanost i prikrivena sklonost postoji u odnosu na element oblika – kod Tathāgate je to napušteno, isečeno u korenu, učinjeno poput palme iščupane iz korena, uništeno tako da se u budućnosti više ne može pojaviti. Zato se za Tathāgatu kaže da ’ne luta domom’. Koja god želja… u odnosu na element osećaja… element opažaja… element mentalnih obrazaca… element svesti – kod Tathāgate je to napušteno, isečeno u korenu, učinjeno poput palme iščupane iz korena, uništeno tako da se u budućnosti više ne može pojaviti. Zato se za Tathāgatu kaže da ’ne luta domom’. Tako neko, domaćine, ne luta domom. A kako neko, domaćine, luta bez doma? Vezanost, kretanje i vezivanje za obeležja oblika naziva se ’lutanje bez doma’. Vezanost, kretanje i vezivanje za obeležja zvuka… mirisa… ukusa… dodira… objekata uma naziva se ’lutanje bez doma’. Tako neko, domaćine, luta bez doma.