Šta mislite, monasi? Je li materijalni oblik trajan ili prolazan?” „Prolazan, poštovani.” „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?” „Patnja, poštovani.” „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako: ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’” „Sigurno da ne, poštovani.” osećaj… opažaj… mentalni obrasci… Je li svest trajna ili prolazna?” „Prolazna, poštovani.” „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?” „Patnja, poštovani.” „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako: ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’” „Sigurno da ne, poštovani.” „Zato, monasi, svaki materijalni oblik, prošli, budući ili sadašnji, unutrašnji ili spoljašnji, velik ili mali, inferiorni ili superiorni, dalek ili blizu, svaki materijalni oblik treba videti onakvog kakav zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’ Svaku vrstu osećaja… Svaku vrstu opažaja… Svaku vrstu mentalnih obrazaca… Svaku vrstu svesti – prošlu, buduću ili sadašnju, unutrašnju ili spoljašnju, veliku ili malu, inferiornu ili superiornu, daleku ili blizu – svaku svest treba videti onakvu kakva zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo’.