„Tako, monaše, neupućen običan čovek, koji ne poštuje plemenite… vidi materijalni oblik kao sopstvo, ili sopstvo kao nešto što poseduje materijalni oblik, ili materijalni oblik u sopstvu, ili sopstvo u materijalnom obliku. On vidi osećaj… opažaj… mentalne obrasce… vidi svest kao sopstvo… ili sopstvo u svesti. On prolazni materijalni oblik ne vidi onakvim kakav zaista jeste: ’Prolazan je materijalni oblik’. On prolazni osećaj… opažaj… mentalne obrasce… svest ne vidi onakvim kakva zaista jeste: ’Prolazna je svest’. On materijalni oblik koji je patnja ne vidi kao patnju… osećaj koji je patnja… opažaj koji je patnja… mentalne obrasce koji su patnja… On svest koja je patnja ne vidi onakvom kakva zaista jeste: ’Svest je patnja’. On materijalni oblik koji nije trajno sopstvo ne vidi onakvim kakav zaista jeste: ’Materijalni oblik nije trajno sopstvo’. On osećaj koji nije trajno sopstvo… opažaj… mentalne obrasce… On svest koja nije trajno sopstvo ne vidi onakvom kakva zaista jeste: ’Svest nije trajno sopstvo’. On uslovljeni materijalni oblik ne vidi onakvim kakav zaista jeste: ’Uslovljen je materijalni oblik’. On uslovljeni osećaj… opažaj… mentalne obrasce… On uslovljenu svest ne vidi onakvom kakva zaista jeste: ’Uslovljen je svest’. On ne razume da će materijalni oblik iščeznuti. On ne razume da će osećaj… opažaj… mentalni obrasci… svest iščeznuti.