A kada isposnici ili brahmani na osnovu materijalnog oblika – koji je prolazan, bolan i podložan promeni – ne misle: ’Bolji sam’, niti ’Isti sam’, niti ’Gori sam’, šta je to drugo nego viđenje stvari onakvim kakve zaista jesu? Kada na osnovu prolaznog i bolnog osećaja… opažaja… mentalnih obrazaca… na osnovu prolazne i bolne svesti podložne promeni ne misle: ’Bolji sam’, niti ’Isti sam’ niti ’Gori sam’, šta je to drugo nego viđenje stvari onakvim kakve zaista jesu? Šta misliš, Soṇa? Je li materijalni oblik trajan ili prolazan?” „Prolazan.” „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?” „Patnja, poštovani.” „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako: ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’” „Sigurno da ne, poštovani.” „Da li je osećaj trajan ili prolazan?”… opažaj… mentalni obrasci… Je li svest trajna ili prolazna?” „Prolazna.” „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?” „Patnja, poštovani.” „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako: ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’” „Sigurno da ne, poštovani.” „Zato, Soṇa, bilo koji materijalni oblik – prošli, budući ili sadašnji, unutrašnji ili spoljašnji, grub ili fin, inferioran ili superioran, dalek ili blizu – svaki materijalni oblik treba videti onakvog kakav jeste, s pravom mudrošću ovako: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo’.