”Ono što je postignuto i ono što može biti postignuto – oboje je prekriveno prašinom za onoga ko je nepouzdan u vežbanju. Oni koji se drže pravila kao suštine, ili vrline i prakse, ispravnog življenja, celibata i služenja kao vrline – to je jedna krajnost. A oni koji kažu: ’Nema opasnosti u zadovoljstvima čula’ – to je druga krajnost. Tako te dve krajnosti jesu uzrok da se množe groblja, kao što su groblja uzrok da se množe pogrešna gledišta. Ne razumevajući to dvoje, neki bivaju zaglavljeni, drugi odlaze predaleko. Strmoglavce Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. I tako je jednom Blaženi sedeo u sred noći, u mrklom mraku, na otvorenom, osvetljen samo uljanom lampom. A u to vreme mnoštvo insekata je jurilo, naglavce uletalo u taj plamen, te srljalo u nevolju, srljalo u propast. I vide Blaženi to mnoštvo insekata kako jure, naglavce uleće u taj plamen, srlja u nevolju, srlja u propast. Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: Jure strmoglavce, previđaju ono što je suština; stvaraju nove i jačaju one stare vezanosti. Nalik ovim bubama što u plamen uleću, neki bivaju omađijani onim što vide ili čuju.” Pojavljivanje Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda poštovani Ānanda dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je sedeo, ovako reče Blaženome: