„Ānanda, divan je Vesāli, divno je svetilište kralja Udene, divno je Gotamaka svetilište, divno je Sattamba svetilište, divno je Bahuputta svetilište, divno je Sārandada svetilište, divno je Ćāpāla svetilište. I ko god je razvijao, često vežbao, ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio četiri puta ka duhovnim moćima, ukoliko poželi, može da živi pun životni vek ili još i malo duže. Ānanda, Tathāgata je zaista razvijao, često vežbao, ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio četiri puta ka duhovnim moćima. Ukoliko poželi, on može da živi pun životni vek ili još i malo duže.” Ali poštovani Ānanda, uprkos tome što je Blaženi načinio tako vidljiv znak, tako vidljivu sugestiju, to nije bio u stanju da razume. Tako nije zamolio Blaženog: „Poštovani gospodine, neka Blaženi poživi čitav eon, neka Srećni poživi čitav eon, na korist mnogima, na sreću mnogima, iz saosećanja prema ovom svetu, na dobrobit, korist i sreću božanskih i ljudskih bića”, slično nekome kome je Māra zaposeo um. Onda Blaženi reče poštovanom Ānandi: „Idi, Ānanda, sada je vreme da učiniš ono što misliš da treba.” „Da, poštovani gospodine”, odgovori poštovani Ānanda i ustade sa svog mesta, pokloni se, pa pazeći da mu Blaženi ostane sa desne strane, otide do obližnjeg drveta i sede u njegovo podnožje. Onda Māra, Zli, ubrzo pošto je poštovani Ānanda otišao, dođe doBlaženog. Kad je stigao, stade sa strane, pa ovako reče Blaženome: