Velikom mudracu, oslobođenom mentalnih nečistoća i mirne savesti, drugu hranu i piće treba poslužiti, on je polje zasluga za svakoga ko za njima traga.” „Učitelju Gotama, da li da onda ovaj pirinač ponudim nekom drugom?” „Brahmane, u ovome svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima, ne vidim bilo koga sem Tathāgate i njegovih učenika ko bi, kad jednom pojede taj pirinač, mogao dobro i da ga svari. Zato, brahmane, zatrpaj taj pirinač u neku jamu ili ga prospi u vodu u kojoj živih bića nema.” Tako brahman Kasibhāradvāđa prosu onaj pirinač u vodu u kojoj živih bića nema. I dok je sipao pirinač u vodu, ova poče da šišti i pišti, a po površini su se širili vodena para i dim. Baš kao što plug koji je ceo dan na suncu bio, kad se baci u vodu, počne da šišti i pišti, a po površini se šire vodena para i dim, isto tako dok je sipao taj pirinač u vodu, ova poče da šišti i pišti, a po površini su se širili vodena para i dim.