Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda nezaređeni sledbenik Dhammika dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: „Pitam Gotamu, Premudroga: kako dobar učenik treba da postupa, onaj što dom svoj napustio je, a kako nezaređeni što u kući živi? Jer jasno razumeš smer i odredište sveta ovoga, sa njegovim božanstvima. Nema ti ravnog u otkrivanju skrivenog značenja, s pravom te izvanrednim Budom nazivaju. Neposredno iskusivši svako znanje, iz milosrđa prema živim bićima otkrivaš Dhammu. Sve zastore si raskrilio, svevideće oko stekao i tako pročišćen, čitav ovaj svet obasjavaš. Erāvaṇa, nāga kralj, došao je pred tebe kad čuo je da te ’Pobednikom’ zovu. Kad se s tobom posavetovao, udaljio se (govoreći) „Izvanredno”, ushićen onime što čuo je.