Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Āḷavīja, kod Aggāḷava svetilišta. A poštovani Nigrodhakappa, učitelj poštovanog Vaṅgīse, malo pre toga je dostigao konačno oslobođenje. Tako se poštovanom Vaṅgīsi, dok je meditirao u osami, u umu pojavi ovakva misao: „Je li moj učitelj dosegao konačno oslobođenje ili nije?” Onda uveče poštovani Vaṅgīsa izađe iz osame, te otide do Blaženog. Kad je stigao, pokloni se, pa sede sa strane. Sedeći tako sa strane, poštovani Vaṅgīsa ovako reče Blaženom: „Poštovani gospodine, dok sam boravio u osami, povučen, javi mu se ova misao: „Je li moj učitelj dosegao konačno oslobođenje ili nije?” Zatim on ustade sa svog mesta, pa pošto je prebacio ogrtač preko jednog ramena, sklopljenih ruku se obrati Blaženom u stihovima: „Pitam učitelja nenadmašne mudrosti, uništitelja sumnje još u ovom životu: u Aggāḷavi je umro monah, nadaleko znan i čuven, potpuno ugašen.