Ko žudnju za novim bivanjem preseče, uma sasvim stišanog, sva preporađanja ko je iskorenio, Sāriputtino smirenje Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tom prilikom je poštovani Sāriputta sedeo nedaleko od Blaženog, ukrštenih nogu i uspravnog tela, promišljajući svoje smirenje. I vide Blaženi poštovanog Sāriputtu kako sedi nedaleko od njega, ukrštenih nogu i uspravnog tela, promišljajući svoje smirenje. Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Monah čiji je um ispunjen mirom, u njemu svaka žudnja presečena, svako preporađanje iskorenjeno, krajnju slobodu od Māre osvojio je.”