Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda grupa imućnih brahmana iz zemlje Kosala, starih, vremešnih, bremenitih godinama, u poodmakloj dobi, pri kraju životnog puta, dođe doBlaženog i ljubazno se pozdraviše sa njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sedoše oni sa strane i upitaše Blaženog: „Učitelju Gotama, žive li današnji brahmani u skladu sa brahmanskom tradicijom iz drevnih vremena?” „Ne, brahmani, današnji brahmani ne žive u skladu sa brahmanskom tradicijom iz drevnih vremena.” „Molimo onda učitelja Gotamu da nam govori o tradiciji brahmana iz drevnih vremena, ako to nije prevelik trud za njega.” „Onda, brahmani, slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.” „Da, poštovani gospodine,” odgovoriše imućni brahmani Blaženom. A Blaženi ovako nastavi: „Drevni mudraci iz prošlosti bili su zaista obuzdani i predani; pet struna zadovoljstava čula presekavši, za dobro svoje marljivo su vežbali. Ti brahmani stoku nisu imali, ni zlato, niti ambare pune. Učenost beše njihova stoka i letina, svetački život čuvahu kao blago svoje.