„Poštovani gospodine, dok sam boravio u osami, povučen, javi mu se ova misao: „Nikada nisam video Blaženoga. Ali jesam čuo da je Blaženi takav i takav. Ako mi moj učitelj dopusti, otišao bih da vidim Blaženoga, plemenitog i potpuno probuđenoga.” „Dobro je to, Soṇa, dobro je. Idi da vidiš Blaženoga, plemenitog i potpuno probuđenoga. I videćeš, Soṇa, tog Blaženog, divnog, nadahnjujućeg, smirenih čula, smirenog uma, što je dostigao potpunu samoobuzdanost i mir, ukroćen, zaštićen, obuzdanih čula, istinski nāga. Kad ga vidiš, u moje ime se pokloni Blaženom do nogu i reci mu: ’Poštovani gospodine, moj učitelj poštovani Mahākaććāna se klanja do nogu Blaženog i pita ga je li bez tegoba, bez bolesti, je li dobrog zdravlja, snažan, živi li ugodno’.” „Dobro, gospodine”, poštovani Soṇa se obradova i s radošću primi reči poštovanog Mahākaććāne, ustade sa svog mesta, pokloni se, pa pazOnda pospremi svoje boravište, uze svoju pros jačku zdelui gornji ogrtač, pa krenu put Sāvatthīja.eći da mu učitelj ostane sa desne strane, otide. Idući tako od sela do sela, stigao je na kraju u Sāvatthī, te ode do Đetinog gaja, do manastira koji je podigao Anāthapiṇḍika. Kad je stigao, pokloni se Blaženom i sede sa strane. Dok je sedeo, ovako reče Blaženome: „Poštovani gospodine, moj učitelj poštovani Mahākaććāna se klanja do nogu Blaženog i pita ga je li bez tegoba, bez bolesti, je li dobrog zdravlja, snažan, živi li ugodno”. „A kako si ti, monaše? Možeš li da nastaviš? Da li si put prevalio bez mnogo napora i dovoljno hrane usput isprosio?” „Dobro sam, Blaženi. Mogu da nastavim. Put sam prevalio bez mnogo napora i dovoljno sam hrane usput isprosio.”