Bilo je asketa i brahmana koji su ovakvog mišljenja, ovakvog uverenja: „Zadovoljstvo i bol, sopstvo i svet su stvoreni samim sobom. To je jedina istina i sve drugo je pogrešno.” Bilo je međutim asketa i brahmana koji su ovakvog mišljenja, ovakvog uverenja: „Zadovoljstvo i bol, sopstvo i svet je stvorilo nešto drugo. To je jedina istina i sve drugo je pogrešno.” Bilo je asketa i brahmana koji su ovakvog mišljenja, ovakvog uverenja: „Zadovoljstvo i bol, sopstvo i svet su stvoreni i samim sobom i nečim drugim. To je jedina istina i sve drugo je pogrešno.” Bilo je međutim asketa i brahmana koji su ovakvog mišljenja, ovakvog uverenja: „Niti su stvoreni samim sobom, niti nečim drugim, već su nastali slučajno. To je jedina istina i sve drugo je pogrešno.’ I tako su se svađali i prepirali, bili duboko podeljeni, ranjavali jedni druge rečima kao bodežima, govoreći: „Ovakva je istina, nije takva istina; nije takva istina, ovakva je istina!” Jednog jutra grupa monaha se obukla, uzeše svaki svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenuše put Sāvatthīja da prose hranu. A kad su isprosili hranu u Sāvatthīju i vratili se, posle obroka, odoše do Blaženog. Pošto mu se poklone, sedoše sa strane. Dok su sedeli, monasi ovako rekoše Blaženom: „Poštovani gospodine, ovde je mnoštvo asketa, brahmana i isposnika drugih tradicija, sa različitim nazorima, različitim uverenjima, različitim naklonostima, oslanjajući se na različita gledišta.