„Prošavši sve četiri strane sveta, sigurno ne nalazimo ikoga dražeg od nas samih. Znajući da na isti takav način i drugi sebe vole, onaj ko sebi želi dobro, nikoga ne povređuje.” Kratak život Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Uveče poštovani Ānanda izađe iz osame i otide do Blaženog. Kad je stigao, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, ovako reče Blaženome: „Zadivljujuće je to, poštovani, čudesno je to, kako je majka Blaženog imala tako kratak život. Sedam dana pošto ga je rodila, majka Blaženog je umrla i preporodila se među bićima na Tusita nebu.” „Da, Ānanda, život majki bodhisatti je kratak. Sedam dana posle rođenja bodhisatte, njegova majka umre i preporodi se na Tusita nebu.” Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Koliko god bića da ima ili će ih biti, svako će put nastaviti kad telo napusti. Onaj ko, vešt, svu tu muku sagleda, s još većim žarom svetački život treba da živi.” Gubavac Suppabuddha