Onaj ko žudnju je sasekao, do kraja, kao kad pregrađen brzi potok sasvim presuši, takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugu, kao i zmija kad odbaci svoj stari svlak. Onaj ko obmanu je razorio, do kraja, k’o moćna bujica krhki most od bambusa, takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugu, kao i zmija kad odbaci svoj stari svlak. Onaj ko traži, ali u svemu što postoji srž našao nije, isto k’o što na stablu udumbare nijednog cveta nema, takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugu, kao i zmija kad odbaci svoj stari svlak. Onaj ko u umu nemira nema, ko potpuno nadišao je života niz, takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugu, kao i zmija kad odbaci svoj stari svlak. Onaj ko je spalio loše misli svoje, potpuno ih u sebi sasekao, bez ostatka, takav monah napušta obalu, i ovu i onu drugu, kao i zmija kad odbaci svoj stari svlak.