Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Pāve, kod Ađakalāpaka svetilišta, na mestu gde je živeo demon Ađakalāpaka. I tako je jednom Blaženi sedeo u sred noći, u mrklom mraku, na otvorenom, dok je padala lagana kiša. Onda demon Ađakalāpaka priđe Blaženom kako bi ga uplašio, prestravio, sledio krv u žilama. Prišavši mu sasvim blizu, tri puta kriknu: „Neka je huka i buka!”, te zaista napravi i huku i buku: „To je zloduh iza tebe, asketo!” Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Kada se na svome putu brahman našao izvan domašaja vezivanja, tada je zaista umakao zloduhu, svoj huci i buci ovoga sveta.” Saṅgāmađi Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda poštovani Saṅgāmađi dođe u Sāvatthī, kako bi video Blaženog. I doču nekadašnja žena poštovanog Saṅgāmađija: „Kažu da je gospodar Saṅgāmađi stigao u Sāvatthī.” Na to ona uze svog sinčića i dođe do Đetinog gaja. Tom prilikom poštovani Saṅgāmađi je sedeo u podnožju nekog drveta, kako bi se sklonio od vreline. A žena dođe do njega, pa mu reče: „Malo dete imam, asketo, nahrani me!” Na to poštovani Saṅgāmađi ostade nem.