A Blaženi kasnije reče Ćundi: „Ćunda, ono što je ostalo od tog jela od pečuraka zatrpaj u neku rupu. Ne vidim bilo koga u ovome svetu, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno sa pokolenjem asketa i brahmana, plemenitih i običnih ljudi, ko to može da pojede i potpuno svari, osim Tathāgate.” „Da, poštovani gospodine,” odgovori Ćunda, pa zatrpa tu hranu u neku rupu. Onda se vrati do Blaženog, pokloni mu se, pa sede sa strane. Dok je tako sedeo, Blaženi ga uputi, podstaknu, nadahnu i ohrabri svojim govorom o Dhammi. Na kraju, ustade sa svog mesta i udalji se. Ubrzo pošto je pojeo hranu koju mu je poslužio Ćunda, Blaženog počeše da muče jaki bolovi i krvava stolica, toliko snažni da je bio na ivici smrti. Blaženi ih umiri tako što je ustalio svesnost i jasno razumevanje, tako da nije njima bio pometen. Onda Blaženi reče poštovanom Ānandi: „Ānanda, otići ćemo do Kusināre.” „Da, poštovani gospodine,” odgovori Ānanda. Pojevši hranu kovača Ćunde, tako sam čuo, mudroga silni bolovi zaokupiše, kao da je na samrti. Pošto je pojeo taj obrok, u Učitelju se jaka bolest pojavi. I dok se još sa bolovima borio, „Idem u Kusināru”, reče Blaženi.