„Monasi, zaista ne priliči vama, sinovima dobrih porodica, koji su iz poverenja napustili svoj dom i otišli u beskućnike da tako među sobom razgovarate. Kada se okupite, treba da činite jednu od ove dve stvari: da razgovarate o Dhammi ili da negujete plemenitu tišinu.” Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Ko bez ikakve veštine živi, lako, želeći dobro drugima, obuzdanih čula i u svemu oslobođen, ko bez doma luta, nesebičan i oslobođen žudnji, gordost uništivši, u osami – tek takav jeste monah.” Svet Ovako sam čuo. Jednom je, neposredno posle probuđenja, Blaženi boravio kraj Uruvele, na obali reke Nerañđare, u podnožnju bodhi drveta. Tu je nedelju dana, bez prekida, sedeo prekrštenih nogu, obuzet srećom oslobođenja. A na kraju te sedmice, izašavši iz meditacije, Blaženi je svojim probuđenim okom osmotrio svet. I vide kako su neka bića mučena mnogim mukama, kako su pržena mnogim vatrama – nastalim iz žudnje, mržnje i konfuzije. Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Ovaj svet je iz ognja rođen, preplavljen utiscima, o bolesti govori kao o svojoj suštini. Kakvo god da nešto smatraš, to kasnije drugačije postane.