Svi ovi monasi što sede unaokolo i nezaređeni takođe (žele) da je čuju. Dhammu u koju prečisti proniknu neka čuju, baš kao i bogovi Vāsavine dobro izgovorene reči.” „Saslušajte me, monasi, i dobro zapamtite jer Dhammu koja pročišćuje objaviću vam. Promišljena osoba, koja vidi šta je dobro, nek uvek postupa kako monahu dolikuje. Monah neka ne luta kad mu vreme nije; a kada jeste, nek isprosi hranu u najbližem selu. Onaj ko u nevreme luta, lako vezanosti stvara i zato bude ne idu naokolo kad tome vreme nije. Oblici i zvukovi, ukusi i mirisi, kao i dodiri, znaju da bića u ludilo povedu. Uklonivši žudnju za svim tim stvarima, u pravo vreme u selo ulazi, radi obroka jutarnjeg. A onda, pošto je hranu za taj dan isprosio, vrativši se u boravište svoje, nek sedne u osami. Udubivši se u sebe, neka ne dozvoli da um njegov na sve strane luta, neka nastoji da bude zaista sabran.