„Jesam, poštovani gospodine”, odgovori poštovani Soṇa, pa melodično odrecitova svih šesnaest govora iz „Poglavlja osmica”. Kada je poštovani Soṇa završio recitovanje, Blaženi beše veoma zadovoljan: „Vrlo dobro, monaše, vrlo dobro! Odlično si to naučio! Dobro si to zapamtio, dobro u umu zadržao, svih šesnaest govora iz ’Poglavlja osmica’. Prijatan glas imaš, dobra ti je dikcija, čista artikulacija, što sve značenje čini jasnijim. Koliko dugo si monah?” „Jednu godinu, Blaženi.” „Zašto ti je, monaše, trebalo toliko dugo da se zarediš?” „Poštovani gospodine, veoma dugo uviđao sam opasnost u čulnim zadovoljstvima, ali sam živeo kao kućedomaćin, sa mnogo prepreka, mnogo obaveza, sa mnoštvom poslova.” Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Opasnost videvši u ovome svetu, upoznavši stanje bez vezivanja, plemeniti se rđavim delima ne ushićuje, čisti se rđavim delima ne ushićuje.” Revata Sumnjičavac Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tom prilikom je poštovani Revata Sumnjičavac sedeo nedaleko od Blaženog, ukrštenih nogu i uspravnog tela, promišljajući svoje pročišćenje kroz prevladavanje sumnji. I vide Blaženi poštovanog Revatu Sumnjičavca kako sedi nedaleko od njega, ukrštenih nogu i uspravnog tela, promišljajući svoje pročišćenje kroz prevladavanje sumnji. Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Bilo koju sumnju o ovom ili o životu posle, sumnju koja muči nas ili muči druge, oni koji meditiraju, sve ih napuštaju, jer takvi marljivi svetački život vode.” Razdor u monaškoj zajednici