Nakon toga, gubavac Suppabuddha, tako upućen, podstaknut, nadahnut i ohrabren govorom Blaženog o Dhammi, ushićen i obradovan rečima Blaženog, ustade sa svog mesta, pokloni se, pa pazeći da mu Blaženi ostane sa desne strane, otide. I ne zadugo pošto je otišao, neka zalutala krava s teletom nasrnu na gubavca Suppabuddhu i liši ga života. Onda velika grupa monaha dođe do Blaženog, pokloniše mu se, pa sedoše sa strane. Dok su sedeli, monasi ovako rekoše Blaženom: „Onaj gubavac Suppabuddha, kojeg je Blaženi uputio, podstaknuo, nadahnuo i ohrabrio govorom o Dhammi, mrtav je. Koje je sada njegovo odredište? Na kojem će se on mestu preporoditi?” „Monasi, mudar je bio gubavac Suppabuddha, stupio na put Dhamme i nisam imao poteškoća da mu protumačim Dhammu. Pošto je raskinuo tri niža okova, ušao je u tok, i pošto se više ne može preporađati u nižim svetovima, siguran da će se osloboditi, da ide pravo ka probuđenju.” Kad je ovo čuo, neki monah ovako reče Blaženome: „Poštovani gospodine, šta je bio razlog, šta je uzrok da gubavac Suppabuddha postane jadan, skrhan, odbačen čovek?”