„Monasi, postoji nerođeno, nenastalo, nesačinjeno, neuslovljeno. Kada ne bi postojalo nerođeno, nenastalo, nesačinjeno, neuslovljeno, ne biste mogli da uočite izlaz iz rođenog, nastalog, sačinjenog, uslovljenog. Ali zato što postojalo nerođeno, nenastalo, nesačinjeno, neuslovljeno, vi možete da uočite izlaz iz rođenog, nastalog, sačinjenog, uslovljenog.” Govor o nibbāni IV Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tom prilikom je Blaženi monahe upućivao, podsticao, nadahnjivao i ohrabrivao govorom o nibbāni. A monasi su tu pouku pomno slušali, načinivši nibbānu svojim ciljem, pažljivi i promišljajući je do kraja. Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Ko zavisi, drhti, a ko ne zavisi, ne drhti. Gde drhtanja nema, tu je mir, a gde je mir nema sklonosti. Kad nema sklonosti, nema dolaženja i odlaženja. Kad nema dolaženja i odlaženja, nema ni umiranja i preporađanja. A kada nema preporađanja, nema ovog života, nema sledećeg, a ni onoga između. Samo to jeste kraj patnje.” Ćunda Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi lutao zemljom Malla, praćen velikom grupom monaha, i stigao u Pāvu. Tu se smestio u mangovom gaju kovača Ćunde.