I zaista, na koju gradsku kapiju je asketa Gotama izašao, ta postade „Gotamina kapija.” Onda Blaženi dođe do reke Gang. I tom prilikom je reka Gang bila je nadošla do vrha, tako da je iz nje mogao da pije gavran stojeći na obali. Neki ljudi tragali su za čamcima, neki drugi tragali su za skelom, a neki su pravili splavove ne bi li prešli na drugu obalu. Na to Blaženi hitro, kao kada bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, zajedno za monaškom zajednicom nestade sa ove obale Ganga i nađe se na drugoj. I vide Blaženi kako neki ljudi tragaju za čamcima, neki drugi tragaju za skelom, a neki prave splavove ne bi li prešli na drugu obalu. Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove: „Oni koji pređu uskomešanu bujicu, čine to podigavši most; takvi za sobom močvaru ostave. I dok obični ljudi još uvek splav svezuju, oštroumni su već na obali drugoj.” Raskršće Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi lutao zemljom Kosala, idući glavnim putem, a poštovani Nāgasamāla mu je bio lični pratilac. I vide poštovani Nāgasamāla da se na jednom mestu put račva, pa reče Blaženome: „Blaženi, ovo je put, njime treba da idemo.” Saslušavši ga, Blaženi ovako reče poštovanom Nāgasamāli: „Ne, Nāgasamāla, ovo je put, njime treba da idemo.”