Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Nāḷande, u Pāvārikinom mangovom gaju. Tu poštovani Sāriputta dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: „Ovako verujem, Blaženi, niti je bilo, niti će biti, niti sada postoji asketa ili brahman koji nadilazi Blaženog u višem znanju o potpunom probuđenju.” „Zaista su uzvišene tvoje reči, Sāriputta. hrabre reči, odlučne reči, pravi lavovski rik kada kažeš: ’Ovako verujem, Blaženi: niti je bilo, niti će biti, niti sada postoji asketa ili brahman koji nadilazi Blaženog u višem znanju o potpunom probuđenju’. Sāriputta, plemenite, potpuno probuđene Bude koji su živeli u prošlosti, da li si znao sve te Blažene pronikavši svojim umom u njihov um ovako: ’Ovakva je vrlina tih Blaženih, ovakvo učenje, ovakva mudrost, ovakvo življenje, ovakvo oslobođenje’?” „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”