Ako bi neki monah ovako rekao: Negovao sam oslobođenje uma uz pomoć radosti zbog sreće drugih, tako što sam je često vežbao, njome ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio. Pa ipak, nekako, nezadovoljstvo u mome umu opstaje.’ Njemu bi trebalo reći: ’Ne, poštovani. Nemojte tako govoriti! Nemojte pogrešno tumačiti Blaženog, jer to nije dobro. Blaženi ne bi tako nešto rekao. Nemoguće je da se uz pomoć radosti zbog sreće drugih neguje oslobođenje uma i na pravi način koristi, a da ipak, nekako, nezadovoljstvo u umu opstaje. Jer negovanje oslobođenja uma uz pomoć radosti zbog sreće drugih upravo znači beg od nezadovoljstva. Ako bi neki monah ovako rekao: Negovao sam oslobođenje uma uz pomoć spokojstva, tako što sam ga često vežbao, njime ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio. Pa ipak, nekako, strast u mome umu opstaje.’ Njemu bi trebalo reći: ’Ne, poštovani. Nemojte tako govoriti! Nemojte pogrešno tumačiti Blaženog, jer to nije dobro. Blaženi ne bi tako nešto rekao. Nemoguće je da se uz pomoć spokojstva neguje oslobođenje uma i na pravi način koristi, a da ipak, nekako, strast u umu opstaje.