Onda neki čovek dože do novog kralja, plemenitog i pomazanog, pa mu ovako reče: ’Vaše visočanstvo, treba da znate da se je točak-blago nestao.’ Kada je to čuo, kralj beše nesrećan, oseti veliko nespokojstvo. Ali on nije otišao do kraljevskog mudraca i upitao ga o plemenitoj dužnosti kralja koji pokreće točak istine. On je kraljevstvom vladao onako kako mu se prohtelo. Ali sa takvom vladavinom zemlja nije napredovala onako kako je to bilo sa ranijim vladarima, koji su sledili plemenitu dužnost kralja koji pokreće točak istine. Onda lični savetnici, članovi saveta, rizničari, vojni zapovednici, stražari, profesionalni savetnici dođoše do kralja, plemenitog i pomazanog, pa mu ovako rekoše: ’Vaše visočanstvo, vi vladate zemljom onako kako vam se prohte i zemlja ne napreduje onako kako je to bilo sa ranijim vladarima, koji su sledili plemenitu dužnost kralja koji pokreće točak istine. Ali među vašim podanicima ima ličnih savetnika, članova saveta, rizničara, vojnih zapovednika, stražara i profesionalnih savetnika – nas, a i drugih – koji se još sećaju plemenite dužnosti kralja koji pokreće točak istine. Molimo vas, vaše visočanstvo, pitajte nas o plemenitoj dužnosti kralja koji pokreće točak istine. Rado ćemo vam odgovoriti.’

4. Vreme propadanja