’Vi treba da se poklonite pobedniku Gotami, mi treba da se poklonimo pobedniku Gotami; usavršenom u znanju i ponašanju, I mi se klanjamo Budi Gotami!’ Tamo gde zalazi sunce, sin Aditi, velika kugla, i dok se ono spušta svetlo dana lagano nestaje, a kada je jednom sunce zašlo, to noći nazivaju. Na tom mestu je duboko jezero, okean u koje vode utiču. Tako je znano kao ’okean u koji vode utiču’. Odatle se prostire zapadna strana, tako objavljuju ljudi; Tu stranu nadzire veliki kralj, na dobrom glasu. Predvodnik zmajevima je on, a ime mu je Virūpakkha. Ushićuje se pesmom i plesom, slavljen među zmjevima. Mnogo snažnih sinova ima, svi istog imena, kako sam čuo; osamdeset ih, deset i jedan, Indrino ime nose, ogromne snage, Pošto su videli Probuđenoga. Budu, potomka sunca, iz daleka mu se klanjaju velikom, koji zna kako da postupa. Slava tebi, plemenitoga roda, slava tebi, najvećem među ljudima! S ljubavlju si gledao na nas, i ne-ljudska bića ti se klanjaju. Mnogo puta smo te slušali i zato ovako govorimo: ’Vi treba da se poklonite pobedniku Gotami, mi treba da se poklonimo pobedniku Gotami; usavršenom u znanju i ponašanju, I mi se klanjamo Budi Gotami!’