Monasi, budite sami sebi ostrvo, budite sami sebi utočište, a ne neko drugi. Neka Dhamma bude vaše ostrvo, vaše utočište, a ne nešto drugo. A kako je to monah sam sebi ostrvo, sam sebi utočište, a ne neko drugi, kako je to Dhamma njegovo ostrvo, njegovo utočište, a ne nešto drugo? Tako, monasi, monah boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu. boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje… boravi kontemplirajući um kao um… Boravi on kontemplirajući objekte uma kao objekte uma, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu. Na taj način, monasi, monah je sam sebi ostrvo, sam sebi utočište, a ne neko drugi. Na taj način Dhamma je njegovo ostrvo, njegovo utočište, a ne nešto drugo.

9. O dugom životu i lepoti monaha

Monasi, krećite se u granicama svog terena, područja svojih predaka. Ako se krećete se u granicama svog terena, područja svojih predaka, vaš životni vek, lepota, sreća, imetak i snaga će se uvećavati. A šta je to životni vek za monaha? Tako monah neguje osnovu duhovne moći, koja se sastoji od koncentracije nastale zahvaljujući revnosti i odlučnom nastojanju. On neguje osnovu duhovne moći, koja se sastoji od koncentracije nastale zahvaljujući energiji i odlučnom nastojanju. On neguje osnovu duhovne moći, koja se sastoji od koncentracije nastale zahvaljujući (čistoti) uma i odlučnom nastojanju. On neguje osnovu duhovne moći, koja se sastoji od koncentracije nastale zahvaljujući istraživanju i odlučnom nastojanju. I ko god je razvijao, često vežbao, ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio četiri puta ka duhovnim moćima, ukoliko poželi, može da živi pun životni vek ili još i malo duže. To je, monasi, životni vek za monaha. A šta je to lepota za monaha? Tako monah živi obuzdan granicama Pātimokkhe, savršenog ponašanja i delovanja. Videći opasnost i u najmanjoj pogrešci, vežba sebe držeći se pravila vežbanja. To je, monasi, lepota za monaha. A šta je to sreća za monaha? Tako monah, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, praćenim usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame. Sa smirivanjem usmerene misli i istraživanja, on uđe i ostade na drugom stupnju zadubljenja… na trećem stupnju zadubljenja… On ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja. To je, monasi, sreća za monaha.