Kada je završio, Pāṭikaputta mu reče: ’Dolazim, prijatelju, dolazim!’ Ali koliko god da se migoljio, nije uspevao da se digne sa mesta na kojem je sedeo. Onda učenik Đaliya reče golom asketi Pāṭikaputti: ’Šta se događa, poštovani Pāṭikaputta? Je li vam se stražnjica zalepila za to mesto ili se mesto zalepilo za vašu stražnjicu? Kažete „Dolazim, prijatelju, dolazim!” Ali koliko god da se migoljite, ne uspevate da se dignete sa mesta na kojem sedite.’ Dok je to ovaj govorio, Pāṭikaputta se i dalje migoljio, ali nije uspevao da ustane. Kad je učenik Đaliya video da Pāṭikaputti ne uspeva da ustane, reče mu: ’Jednom davno, poštovani Pāṭikaputta, pade na pamet lavu, kralju životinja: „Zašto svoje leglo ne napravim bliže onoj šumi. Kada se približi veče, mogu izaći iz svoje jazbine, zevnuti, pogledati na sve četiri strane i tri puta se oglasiti svojim lavovskim rikom, pa krenuti u lov. Pošto ulovim najboljeg u stadu jelena i pojedem mnogo svežeg mesa, mogu se vratiti u svoje leglo.”