A sada zamisli, Ćunda, da svetački život ima sve te karakteristike, da postoji učitelj koji je starešina, odavno otišao u beskućnike, poodmaklih godina, stigao u poslednje doba života, kao i stariji monasi njegovi učenici koji su učeni, uvežbani, sigurni u sebe, oslobođeni vezanosti, sposobni da na pravi način objasne istinsko učenje, s dobrim razlogom kritikuju tvrdnje drugih koje su se pojavile, te podučavaju čudesnu Dhammu. postoje monasi koji su srednjeg ranga… postoje mladi monasi… postoje monahinje starešine… postoje monahinje koje su srednjeg ranga… postoje nove monahinje, ali ne i njegovi učenici nezaređeni sledbenici, kućedomaćini, u belo obučeni, koji žive svetačkim životom… postoje nezaređeni sledbenici, kućedomaćini, u belo obučeni, koji žive svetačkim životom… postoje nezaređeni sledbenici, kućedomaćini, u belo obučeni, koji uživaju u zadovoljstvima čula… postoje nezaređene sledbenice, kućedomaćice, u belo obučene, koje žive svetačkim životom… postoje nezaređene sledbenice, kućedomaćice, u belo obučene, koje uživaju u zadovoljstvima čula… postoji svetački život koji je uspešan, prosperitetan i raširen, dostupan, poznat mnogima, dobro objašnjen božanskim i ljudskim bićima, koji je dosegao vrh materijalnih dobara i ugleda. Tada je svetački život u tom pogledu celovit. Ćunda, ja sam jedan od učitelja koji su se pojavili u ovom svetu, plemenit i potpuno probuđen. Učenje je dobro izloženo, dobro objašnjeno, pa vodi ka oslobođenju, vodi do smirenja, objašnjavao ga je neko ko je potpuno probuđen. A moji učenici su upućeni u istinsko učenje; svetački život, tako celovit i pročišćen, obelodanjen im je i rastumačen, sa svim koracima podrobno razjašnjenim, postao je ustaljen među ljudima. I ja sam učitelj koji je starešina, odavno otišao u beskućnike, poodmaklih godina, stigao u poslednje doba života.