Dalje, prijatelju, monah se fokusira na osobu, ali njegov um ne stiče poverenje, postojanost i odlučnost, ne biva oslobođen. Ali kada se njegov um fokusira na prestanak osobe, njegov um stiče poverenje, postojanost i odlučnost, on biva oslobođen. Njegov um je tada u dobrom stanju, dobro razvijen, dobro postavljen, dobro oslobođen i odvojen od osobe. On je oslobođen otrova, nemira i groznice koji nastanu zbog osobe i tako on ne doživljava takve osećaje. Tako je opisan beg od osobe. Kojih pet stvari treba stvoriti? Ispravnu koncentraciju sa pet znanja: ’Ova koncentracija je sada prijatna i rezultira prijatnošću u budućnosti’, takvo se znanje javi u onome ko vežba. ’Ova koncentracija je plemenita i transcendentna’, takvo se znanje javi u onome ko vežba. ’Ovu koncentraciju ne praktikuju oni koji čine nedela”, takvo se znanje javi u onome ko vežba. ’Ova koncentracija smiruje i nadahnjuje, ugodna je, sabira um, a ne održava se pukom snagom volje’, takvo se znanje javi u onome ko vežba. ’Sa svesnošću ulazim u ovu koncentraciju i iz nje izlazim’, takvo se znanje javi u onome ko vežba. Kojih pet stvari treba neposredno saznati? Pet područja oslobođenja: Tako, prijatelju, monaha podučava Dhammi učitelj ili neki drugi saputnik u svetačkom životu kojeg poštuje. I dok ga podučavaju, on stiče razumevanje suštine i forme učenja. Sa tim razumevanjem, u monahu se rađa vedrina; sa vedrinom, u njemu se rađa radost. Onome ko je radostan, telo postaje smireno; a onaj čije je telo smireno, oseća zadovoljstvo. Sa osećajem zadovoljstvo, um postaje koncentrisan. To je prvo područje oslobođenja.