I dočuše drugi ljudi: ’Gospodine, izgleda da kralj daruje svakoga ko ukrade od drugoga.’ Čuvši to, oni pomisliše: ’Kako bi bilo da i ja uzmem ono što mi nije dato, s namerom da ukradem?’ I tako neki čovek ukrade od drugoga. Onda ga uhvatiše, odvedoše pred kralja i rekoše mu: ’Vaše visočanstvo, ovaj čovek je uzeo ono što mu nije dato, s namerom da ukrade.’ Kada je to čuo, kralj, plemeniti pomazan, obrati se onom čoveku: ’Je li istina, dobri čoveče, da si to uradio?’ ’Istina je, vaše visočanstvo.’ ’A zbog čega?’ ’Nemam od čega da živim, vaše visočanstvo.’ Na to kralj, plemenit i pomazan, pomisli: ’Ako budem darovao svakoga koji ukrade, to će samo uvećati opštu krađu. Kako bi bilo da odmah i potpuno završim sa ovim čovekom, da naredim da mu se odrubi glava?’ Onda kralj naredi svojim ljudima: ’U tom slučaju vežite ovom čoveku ruke čvrsto pozadi, obrijte mu glavu i povedite ga unaokolo uz zvuke bubnjeva, od jedne do druge ulice, od jednog do drugog raskršća, pa ga kroz južnu kapiju izvedite iz grada, sve do mesta za pogubljenja i tu mu odsecite glavu.’ ’U redu,’ odgovore oni i odvedu ga do gubilišta. I dočuše drugi ljudi: ’Gospodine, izgleda da kralj sa svakim ko ukrade od drugoga završi po kratkom postupku, odseče mu glavu.’ Čuvši to, oni pomisliše: ’Kako bi bilo da iskujemo oštre mačeve, pa krenemo da od drugih uzimamo ono što nam nije dato, i mi završimo sa njima po kratkom postupku, odsečemo im glavu?’ I zaista, oni iskovaše oštre mačeve, pa krenuše da pljačkaju sela varoši i gradove, da prave zasede po putevima. Koga god da su opljačkali, sa njim su završili po kratkom postupku, odsekli su mu glavu.