Zbirka dugih govora: Pāṭhika odeljak
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 11 · Page 271
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

Dalje, monah je prošao selo ili grad proseći hranu i dobije onoliko koliko je želeo, i čvrste i meke. Onda on ovako razmišlja: ’Prošao sam selo ili grad proseći hranu i dobio sam onoliko koliko sam želeo, i čvrste i meke. Zbog toga je moje telo snažno, sposobno za rad. Zato ću probuditi u sebi dovoljno energije…’ I tako on budi u sebi energiju… To je šesti slučaj energičnosti. Dalje, monaha zadesi neka mala boljka. Onda on ovako razmišlja: ’Zadesila me je ova mala boljka; moguće je da će ona postati još gora. Zato ću probuditi u sebi dovoljno energije… I tako on budi u sebi energiju… To je sedmi slučaj energičnosti. Dalje, u monahu su se bolovi umirili, oporavlja se od bolesti. Onda on ovako razmišlja: ’Bolovi su se umirili, oporavljam se od bolesti, ali moguće je da se ona ponovo javi. Zato ću probuditi u sebi dovoljno energije da završim ono što još nije završeno, postignem ono što još nije postignuto, da ostvarim ono što još nije ostvareno.’ I tako on budi u sebi energiju da završi ono što još nije završio, postigne ono što još nije postigao, da ostvari ono što još nije ostvario. To je osmi slučaj energičnosti. Osam slučajeva darežljivosti: Čovek daje zato što je uvredio onog drugog, iz straha, zato što pomisli: ’On je i meni dao’, zato što pomisli: ’On će i meni dati’, zato što pomisli: ’Dobro je davati’, zato što pomisli: ’Ja kuvam, a on ne. Ne bi bilo u redu da i njemu ne dam’, zato što pomisli: ’Ako darujem izaću ću na dobar glas’ ili zato što pomisli: ’Davanje je ukras za um, davanje je blagodet za um.’

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๒๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้