Dok je tako sedeo sa strane, kralj Vessavaṇa reče Blaženome: „Poštovani, ima istaknutih duhova koji nemaju poverenje u reči Blaženog. Ima istaknutih duhova koji imaju poverenje u reči Blaženog. Ima duhova srednjeg ranga koji nemaju poverenje u reči Blaženog. Ima duhova srednjeg ranga koji imaju poverenje u reči Blaženog. Ima duhova nižeg ranga koji nemaju poverenje u reči Blaženog. Ima duhova nižeg ranga koji imaju poverenje u reči Blaženog. Ali većina duhova nema poverenje u reči Blaženog. Šta je tome razlog? Blaženi podučava odustajanje od ubijanja živih bića, uzimanja onoga što nije dato, preljube, laganja i konzumiranja alkohola i svega drugog što zamagljuje svest. A većina duhova nije odustala od ubijanja živih bića, uzimanja onoga što im nije dato, preljube, laganja i konzumiranja alkohola i svega drugog što zamagljuje svest. Jer njima to ne bi bilo ni drago, ni prijatno. Poštovani, ima učenika Blaženog koji obitavaju na osamljenim mestima, u gajevima i šumama, koja su sasvim tiha, bez buke, daleko od ljudi, pogodna za povlačenje. Na takvim mestima borave i istaknuti duhovi koji nemaju poverenje u reči Blaženog. Da bi ih ispunio poverenjem, molimo Blaženog da nauči āṭānāṭiya stihove, koji će njegovim monasima i monahinjama, nezaređenim sledbenicima i sledbenicama obezbediti zaštitu, sigurnost, blagostanje i mir.” Blaženi ćutke prihvati ovaj poziv. Onda kralj Vessavaṇa, razumevši da se Blaženi saglasio, izgovori ove āṭānāṭiya zaštitne stihove: „Neka je slava Vipassiju, veličanstvenom vidiocu; neka je slava Sikhiju, saosećajnom sa svim bićima!