„Da, gospodine”, odgovori Ambaṭṭha. Onda se diže s mesta na kojem je sedeo, pokloni se brahmanu Pokkharasātiju i pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane, udalji se. Onda se pope na kočije, koje su vukle kobile, te se zajedno sa još nekoliko učenika zaputi ka šumi kraj Iććhānaṅgale. Vozio se u kočijama dokle je bilo moguće, pa onda sa njih siđe i peške uđe u manastir. Tom prilikom je jedan broj monaha radio meditaciju u hodu na otvorenom. Onda Ambaṭṭha, otide do njih i upita: „Gospodo, gde boravi učitelj Gotama? Došli smo da vidimo učitelja Gotamu.” A monasi pomisliše: „Ovaj brahmanski učenik Ambaṭṭha je iz ugledne porodice, učenik je poznatog brahmana Pokkharasātija. Blaženi ne bi imao ništa protiv da prijateljski popriča sa tako uglednim osobama”. Tako rekoše Ambaṭṭhi: „Ono je njegova koliba, brahmanski učeniče, sa zatvorenim vratima. Priđi joj tiho, bez žurbe, popni se na trem, nakašlji se i pokucaj na vrata. Blaženi će ti otvoriti.”