Posle izvesnog vremena, on zaista obrije kosu i bradu, obuče žuti ogrtač i ostavivši iza sebe domaćinski život, postane beskućnik. Tako živi obuzdanog tela, govora i uma, zadovoljan najjednostavnijom hranom i smeštajem, radostan u samoći. I zamisli da te tvoji ljudi obaveste o svemu tome. Da li bi rekao: ’Dovedite mi tog čoveka. Neka opet bude zemljoradnik, kućedomaćin, koji mi redovno plaća porez’?” „Sigurno da ne bih, poštovani gospodine. Umesto toga, odao bih mu poštovanje, ustao sa svog sedišta u znak poštovanja, pozvao ga da sedne, pozvao da prihvati ogrtač, hranu, boravište i lekove. Obezbedio bih mu neophodnu zaštitu i sigurnost.” Šta misliš, veliki kralju? Ako je tako, postoji li ili ne vidljiv plod asketskog života?” „Svakako da postoji, poštovani gospodine.” „To je, veliki kralju, drugi plod asketskog života, vidljiv ovde i sada, na koji ti ukazujem.” 4.3. Još bolji plodovi asketskog života