Tako, monasi, neki asketa ili brahman, zahvaljujući svojoj revnosti, posvećenosti, marljivosti i ispravnom promišljanju, dostigne takav stupanj mentalne koncentracije, da uma tako koncentrisanog boravi sagledavajući ovaj svet kao konačan. On ovako kaže: ’Ovaj svet je konačan i omeđen. A zašto? Zato što sam dostigao takav stupanj mentalne koncentracije, da uma tako koncentrisanog boravim sagledavajući ovaj svet kao konačan. Zbog toga znam: Ovaj svet je konačan i omeđen.’ To je, monasi, prvo uporište. U drugom slučaju, na osnovu čega, u vezi sa čime neki poštovani askete i brahmani objavljuju da je ovaj svet konačan ili beskonačan? Tako, monasi, neki asketa ili brahman, zahvaljujući svojoj revnosti, posvećenosti, marljivosti i ispravnom promišljanju, dostigne takav stupanj mentalne koncentracije, da uma tako koncentrisanog boravi sagledavajući ovaj svet kao beskonačan.