„Jednom sam posetio Pūraṇa Kassapu i pozdravio se sa njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sedoh sa strane. Onda ga upitah može li mi ukazati na bilo kakav plod asketskog života koji je vidljiv ovde i sada. Na to mi Pūraṇa Kassapa reče: ’Veliki kralju, ako bi neko činio ili druge terao da čine, ako bi neko sakatio ili terao druge da sakate, ako bi neko mučio ili terao druge da muče, ako bi neko nanosio bol ili terao druge da nanose bol, ako bi neko tlačio ili terao druge da tlače, ako bi neko pretio i terao druge da prete, ako bi neko ubijao živa bića, uzimao ono što mu nije dato, upadao u kuće, pljačkao tuđ imetak, provaljivao, postavljao zasede na putu, zavodio tuđu ženu, govorio laži – nikakvo zlo takav ne bi počinio. Ukoliko bi neko oštrom testerom sva živa bića na ovom svetu pretvorio u gomilu mesa, u brdo mesa, to ne bi bilo zlo, niti bi ishod toga bilo zlo. Ako bi neko išao duž južne obale Ganga, te ubijao ili terao druge da ubijaju, sakatio ili terao druge da sakate, mučio ili terao druge da muče, to ne bi bilo zlo, niti bi ishod toga bilo zlo. Ako bi neko išao duž severne obale Ganga, te davao darove ili terao druge da daju darove, prinosio ponude ili terao druge da prinose ponude, to mu ne bi donelo zasluge, niti bi time stekao zasluge. U davanju, kroćenju samoga sebe, obuzdavanju, govorenju istine nema zasluga, niti ploda zasluga.’