Monasi, ima asketa i brahmana koji su eternalisti u odnosu na jedne stvari i ne-eternalisti u odnosu na neke druge i na osnovu četiri uporišta tvrde da su sopstvo i ovaj svet delom večni, a delom nisu večni. A na osnovu čega, u vezi sa čime ti poštovani askete i brahmani objavljuju svoja gledišta? Dođe vreme, monasi, kada posle dugog vremena ovaj svet počne da se skuplja (dezintegriše). Dok se on skuplja, biće se u najvećoj meri preporađaju u ābhassara svetu Brahme. Tu ona žive, umom stvorena, hraneći se ushićenjem, blistavi, lete nebom, veličanstveni i takvi ostaju dugo vremena. Dođe vreme, monasi, kada posle dugog vremena ovaj svet počne da se širi. Dok se on širi, pojavljuje se prazna Brahmina palata. Onda neka svesna bića – pošto im ističe životni vek ili njihove zasluge – umru u toj grupi blistavih božanstava i preporađaju se u toj praznoj palati Brahminoj. Tu ona žive, umom stvorena, hraneći se ushićenjem, blistavi, lete nebom, veličanstveni i takvi ostaju dugo vremena. Ali pošto dugo tu borave sama, postaju nezadovoljna i nespokojna: ’Ah, kad bi se samo još neko drugo biće pojavilo u ovom stanju egzistencije.’ Onda druga svesna bića – pošto im ističe životni vek ili njihove zasluge – umru u toj grupi blistavih božanstava i preporode se u praznoj palati Bahminoj, u društvu drugih bića. Tu ona takođe žive, umom stvorena, hraneći se ushićenjem, blistavi, lete nebom, veličanstveni i takvi ostaju dugo vremena.