A koji je to drugi način, drugi slučaj, zbog kojeg neki poštovani askete i brahmani eternalisti objavljuju kako su sopstvo i ovaj svet večni? Tako, neki asketa ili brahman uz pomoć napora, nastojanja, istrajnosti, marljivosti i pravog promišljanja dostigne takav stepen mentalne koncentracije da se zahvaljujući umu, tako koncentrisanom, seća mnogih svojih prošlih života. Dakle: jednog eona skupljanja i širenja ovoga sveta, dva, tri, četiri, pet ili deset eona skupljanja i širenja ovoga sveta. Seća se: ’Tu sam živeo i tako sam se zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši tu, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja onde, ponovo sam se pojavio ovde.’ Tako se seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja. Onda takođe tvrdi: ’Sopstvo i ovaj svet su večni, sterilni, postojani poput vrha planine, stoje čvrsti poput stuba. Ostaju takvi večno, dok ova svesna bića lutaju, preporađaju se, umiru i ponovo nastaju. A zašto? Zato što uz pomoć napora, nastojanja, istrajnosti, marljivosti i pravog promišljanja dostižem takav stepen mentalne koncentracije da se zahvaljujući umu, tako koncentrisanom sećam mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.