Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi lutao od sela do sela zemljom Kosala, praćen velikom grupom monaha, te je na kraju stigao u brahmansko selo Manasākaṭa. U to vreme je Blaženi živeo u mangovom gaju na obali reke Aćiravatī, severno od Manasākaṭe. U isto vreme je mnogo uglednih, dobrostojećih brahmana boravilo u Manasākaṭi i to brahman Ćankī, brahman Tārukkha, brahman Pokkharasāti, brahman Đāṇusoṇi, brahman Todeyya, kao i drugi ugledni, dobrostojeći brahmani. Onda, dok su brahmanski učenici Vāseṭṭha i Bhāradvāđa hodali i lutali unaokolo da protegnu noge, povedoše raspravu o tome šta je pravi, a šta pogrešan put. A učenik Vāseṭṭha ovako reče: „Postoji samo jedan prav put, direktan put, koji onoga ko ga praktikuje vodi u društvo Brāhme i to je onaj koji je objasnio brahman Pokkharasāti.” Na to učenik Bhāradvāđa reče: „Postoji samo jedan prav put, direktan put, koji onoga ko ga praktikuje vodi u društvo Brāhme i to je onaj koji je objasnio brahman Tārukkha.” I tako brahmanski učenik Vāseṭṭha nije mogao ubediti brahmanskog učenika Bhāradvāđu, niti je brahmanski učenik Bhāradvāđa mogao ubediti brahmanskog učenika Vāseṭṭhu.