Učeniče, zamisli jezero, čisto, providno i mirno, tako da čovek dobrog vida, stojeći na njegovoj ivici, može da vidi školjke, šljunak i kamenčiće na dnu, kao i jata riba kako plivaju ili plutaju. I onda pomisli. ’Ovo je jezero, čisto, providno i nezamućeno, ono su školjke, šljunak i kamenčići na dnu, a ovo su jata riba koja u njemu plivaju ili plutaju.’ Na isti način, kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, monah ga okreće i usmerava ka znanju o uklanjanju otrova. To je takođe deo njegove mudrosti. To je, učeniče, sastojak mudrosti, koji je Blaženi hvalio, u njemu ljude podsticao, učvršćivao i ustaljivao. I više nema toga što treba učiniti.” ’Zadivljujuće je to, učitelju Ānanda, čudesno je to. Taj plemeniti sastojak mudrosti je potpun, a ne nepotpun. I ja ne vidim tako potpun plemeniti sastojak mudrosti kod drugih asketa i brahmana, izvan ove zajednice. I više nema toga što treba učiniti. ’Zadivljujuće je to, učitelju Ānanda, čudesno je to. Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Ānanda, na više različitih načina, razjasnio Dhammu. Učitelju Ānanda, uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište. Neka me učitelj Ānanda prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, odsad pa do kraja života, pronađe svoje utočište!” Razgovor sa Kevaddhom