Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. A u isto vreme je lutalica Poṭṭhapāda, zajedno sa trista drugih asketa, boravio u Mallikinom gaju, sa dvoranom podignutom za javne debate i okruženom tinduka drvećem. Jednoga jutra Blaženi se obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Sāvatthīja da prosi hranu. A onda pomisli: „Još je rano da prosim hranu u Sāvatthīju. Kako bi bilo da odem do Mallikinog manastira i posetim lutalicu Poṭṭhapādu?” Tako i učini. A tom prilikom lutalica Poṭṭhapāda sedeo je s velikom grupom drugih lutalica, koji su pravili veliku galamu i žučno raspravljali o različitim nevažnim temama, kao što su kraljevi i kraljevi savetnici, razbojnici, vojske, opasnosti, bitke, hrana, piće, odeća, ležaji, cvetni venci, mirisi, rođaci, vozila, sela, varoši, gradovi, zemlje, žene, heroji, ulice, izvori, pokojnici, razne sitnice, nastanak sveta, nastanak mora, jesu li stvari ovakve ili onakve.