Askete i brahmani koji teoretišu o prošlosti i čvrsto zastupaju gledišta o prošlosti, na osnovu ovih osamnaest uporišta iznose različite hipoteze vezane za prošlost. Koji god askete i brahmani da teoretišu o prošlosti i čvrsto zastupaju gledišta o prošlosti, svako od njih to čini na osnovu ovih osamnaest uporišta ili na osnovu jednog od njih. Izvan toga nema nijednog. Monasi, Tathāgata ovako razume: ’Ova gledišta, kada se ovako zauzmu i za njih se veže, vode do takvog i takvog budućeg odredišta, do takvog stanja u narednom životu.’ On takođe razume šta je to što sve ovo nadilazi. I pošto tom razumevanju ne prilazi na pogrešan način, u sebi je ostvario stanje savršenog mira. Monasi, razumevši onako kako zaista jeste, nastanak i prestanak osećaja, zadovoljstvo u njima, opasnost u njima i beg od njih, Tathāgata je oslobođen zahvaljujući nevezivanju. To su principi – duboki, teško vidljivi, teški za razumevanje, smirujući, uzvišeni, izvan običnog rasuđivanja, suptilni, shvatljivi samo mudrome – koje Tathāgata objavljuje pošto ih je razumeo zahvaljujući sopstvenom uvidu. Oni koji istinski hvale Tathāgatu s pravom govore o tim stvarima. Teorije o budućnosti Postoje askete i brahmani koji teoretišu o budućnosti i čvrsto zastupaju gledišta o budućnosti, na osnovu četrdeset četiri uporišta iznose različite hipoteze vezane za budućnost. A na osnovu čega, u vezi sa čime ti poštovani askete i brahmani tako čine? Učenje o postojanju opažaja posle smrti