On ovako kaže: ’Ovaj svet je beskonačan i neomeđen. Oni askete i brahmani koji ovako kažu: „Ovaj svet je konačan i omeđen”, oni greše. Ovaj svet je beskonačan i neomeđen. A zašto? Zato što sam dostigao takav stupanj mentalne koncentracije, da uma tako koncentrisanog boravim sagledavajući ovaj svet kao beskonačan. Zbog toga znam: ’Ovaj svet je beskonačan i neomeđen. To je, monasi, drugo uporište. U trećem slučaju, na osnovu čega, u vezi sa čime neki poštovani askete i brahmani objavljuju da je ovaj svet konačan ili beskonačan? Tako, monasi, neki asketa ili brahman, zahvaljujući svojoj revnosti, posvećenosti, marljivosti i ispravnom promišljanju, dostigne takav stupanj mentalne koncentracije, da uma tako koncentrisanog boravi sagledavajući ovaj svet kao konačan nagore i nadole, ali kao beskonačan popreko. On ovako kaže: ’Ovaj svet je i konačan i beskonačan. Askete i brahmani koji ovako kažu: „Ovaj svet je konačan i omeđen”, oni greše. A askete i brahmani koji ovako kažu: „Ovaj svet je beskonačan i neomeđen”, i oni greše. Ovaj svet je i konačan i beskonačan. A zašto? Zato što sam dostigao takav stupanj mentalne koncentracije, da uma tako koncentrisanog boravim sagledavajući ovaj svet kao konačan nagore i nadole, ali kao beskonačan popreko. Zbog toga znam: ’Ovaj svet je i konačan i beskonačan. To je, monasi, treće uporište.