Sopstvo je nematerijalno… i materijalno i nematerijalno… ni materijalno, ni nematerijalno… Sopstvo je konačno… beskonačno… i konačno i beskonačno… Oni objavljuju: ’Sopstvo je ni konačno, ni beskonačno posle smrti, u stanju ni opažanja, ni neopažanja’. Monasi, askete i brahmani koji kažu da postoji život posle smrti, na osnovu ovih osam načina tvrde da sopstvo nastavlja da živi posle smrti, u stanju ni opažanja, ni neopažanja. Koji god askete i brahmani kažu da postoji život posle smrti, u stanju ni opažanja, ni neopažanja, svako od njih to čini na osnovu ovih osam uporišta ili na osnovu jednog od njih. Izvan toga nema nijednog. Tako, monasi, razume Tathāgata… Oni koji istinski hvale Tathāgatu će s pravom govoriti o tim stvarima. Poništavanje Ima, monasi, asketa i brahmana koji zastupaju gledište o poništavanju i na osnovu sedam uporišta tvrde da posle smrti svako biće čeka poništavanje, razaranje i nestanak. A na osnovu čega, u vezi sa čime ti poštovani askete i brahmani objavljuju svoja gledišta? Tako, monasi, neki asketa ili brahman iznosi sledeće učenje ili gledište: ’Ovo sopstvo, dobri gospodine, ima materijalni oblik; sačinjeno je od četiri primarna elementa, a stvorili su ga otac i majka. Pošto to sopstvo biva razoreno i uništeno posle sloma tela, posle smrti, na toj tački ono je potpuno poništeno.’ Na taj način neki objavljuju poništavanje, razaranje i nestanak nekog postojećeg bića.