Na to mi Ađita Kesakambala reče: ’Nema ničeg datog, ničeg prinetog i ničeg žrtvovanog. Nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela. Nema ovog sveta, ni drugog sveta; nema majke, ni oca; nema bića koja se spontano preporađaju. Nema dobrih i čestitih asketa i brahmana u ovome svetu koji su kroz neposredno znanje sami za sebe razumeli i objavljuju ovaj svet i drugi svet. Čovek je sastavljen od četiri osnovna elementa. Kada umre, zemlja (u njegovom telu) vraća se i spaja sa čitavom masom zemlje; voda (u njegovom telu) vraća se i spaja sa čitavom masom vode; vatra (u njegovom telu) vraća se i spaja sa čitavom masom vatre; vazduh (u njegovom telu) vraća se i spaja sa čitavom masom vazduha. Njegove mentalne i fizičke moći bivaju rasute u prostoru. Četiri čoveka na nosilima odnose leš. Posmrtni govori traju koliko i lomača. Kosti potom izblede, prinete žrtve paljenice izmešaju se s pepelom. Darežljivost je učenje za budale. Kada bilo ko tvrdi da postoji (život posle smrti), to je tek pogrešno, šuplje blebetanje. Budale i mudraci su na isti način posečeni i uništeni raspadom tela. Posle smrti oni ne postoje.’