Ili zamisli nekog slugu, čoveka koji nije sam svoj gospodar, već zavisi od drugih, bez prava da ide kud mu je volja. No onda ga oslobode ropstva, tako da postane sam svoj gospodar, a ne zavisi od drugih, slobodan da ide kud god mu je volja. Kad kasnije na sve to pomisli, čovek je vedar i ispunjen radošću. Ili zamisli bogatog trgovca, s velikom tovarom, koji sa malo hrane krene opasnim putem kroz pustinju. I uspe da pređe tu pustinju i vrati se u svoje selo, bez ikakve štete po sebe i svoj tovar. Kad kasnije na sve to pomisli, čovek je vedar i ispunjen radošću. Na isti način, učeniče, kada vidi da pet prepreka nije prevladao u sebi, monah ih jednu za drugom razume kao dug, bolest, zatvor, ropstvo i put preko pustinje. Ali kada vidi da je tih pet prepreka prevladao u sebi, monah ih jednu za drugom razume kao život bez dugova, zdravlje, izlazak iz zatvora, slobodu i bezbedno mesto. Kada vidi da je ovih pet prepreka prevladao u sebi, u monahu se rađa vedrina; sa vedrinom, u njemu se rađa radost. Onome ko je radostan, telo postaje smireno; a onaj čije je telo smireno, oseća zadovoljstvo. Sa osećajem zadovoljstvo, um postaje koncentrisan.