I brahman Lohićća doču: „Asketa Gotama, sin plemena Sakya, koji je napustio klan Sakyana, lutao je zemljom Kosala, praćen velikom grupom monaha, te je na kraju stigao u Sālavatiku. Ovakav se dobar glas širi o učitelju Gotami: ’Zaista je Blaženi plemenit i potpuno probuđen, usavršen u znanju i ponašanju, srećan, znalac svetova, nenadmašni vodič onima kojima je potreban putokaz, učitelj božanskim i ljudskim bićima, budan, blažen’. Snagom vlastite spoznaje razumeo je i zna da objasni ovaj svet, njegove dobre i zle duhove, božanstva, pokolenja isposnika i sveštenika, plemenitih i običnih ljudi. On propoveda učenje i slovom i duhom, divno na početku, divno u sredini, divno na kraju; upućuje na potpuno savršen i pročišćen svetački život. Istinska je dobrobit videti tako usavršena bića.” Onda brahman Lohićća reče svom berberinu Rosiki: „Hajde, dobri moj Rosika, otidi do askete Gotame. Kada tamo stigneš, pokloni mu se do nogu u moje ime i upitaj ga je li pošteđen bolesti i tegoba, je li zdrav, snažan i da li se dobro oseća. A onda mu reci i ovo: ’Poštovani gospodine, molimo Blaženoga da zajedno s monaškom zajednicom prihvati poziv brahmana Loććike za sutrašnji obrok.’” „U redu, poštovani.” odgovori berberin Rosika, pa ode do Blaženog. Kada je stigao, pokloni mu se, sede sa strane, pa reče: „Poštovani gospodine, brahman Lohićća pita Blaženog je li pošteđen bolesti i tegoba, je li zdrav, snažan i da li se dobro oseća.” I onda ovako nastavi: „Poštovani gospodine, molimo Blaženoga da zajedno s monaškom zajednicom prihvati poziv brahmana Loććike za sutrašnji obrok.” Blaženi ćutke prihvati ovaj poziv.