Učeniče, zamisli duboko jezero, u čijim dubinama je izvor sveže vode i u koje se ne uliva nijedna reka ni sa istoka ni sa zapada, ni sa severa ni sa juga, niti ga bilo kad zapljuskuju kiše; ali hladni izvor u dubinama jezerskim ispuniće i prožeće ga svog, tako da nijedan deo jezera ne ostane neprožet vodom iz tog hladnog izvora. Na isti način i monah natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava svoje telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije. Ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije. To je takođe deo njegove koncentracije. A zatim, učeniče, sa slabljenjem ushićenja monah ostaje spokojan, svestan i s jasnim razumevanjem, sa fizičkim osećajem zadovoljstva. Monah ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: ‘Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i svesnošću!’ Onda on natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava svoje telo zadovoljstvom, lišenim ushićenja, tako da ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet zadovoljstvom lišenim ushićenja.